Efes Anadolu se nalazio na zapadnoj obali današnjeg Izmira u opštini Selčuk, tri kilometra jugozapadno. Grad je bio antički Luvi grad. Grad je zadržao svoju važnost u vreme kolonizacije Grka u Anatoliji i tokom Jonije i kasnije u Rimsko doba. Osnivanje seže do Čakijskog doba, oko 6000. godine pre nove ere. U 10. veku pre nove ere, grad su izgradili stari grčki kolonisti iz Arzave, poznati kao Atik i Jonijanci.
U klasičnom grčkom dobu, Efes je bio jedan od dvanaest gradova Jonije. Grad se razvio kada je 129. godine pre nove ere prešao pod kontrolu Rimske republike.
Godine 1994. UNESCO je uvrstio Efes na provisional list UNESCO svetske baštine, a 2015. postao je svetska baština.
Grad je poznat po jednom od Sedam svetskih čuda, Hramu Artemide, koji je završen oko 550. godine pre nove ere.
Među brojnim drugim monumentalnim građevinama su Celsusova biblioteka i antički teatar, koji može primiti 25.000 gledalaca, započet u vreme cara Klaudija i završen u vreme Trajana (98–117. n.e.). [5] Efes je bio jedan od sedam crkava Azije koje su pomenute u Jovanovom jevanđelju.
Grad je bio mesto nekoliko hrišćanskih koncila u 5. veku (vidi Prvi efeški sabor). Grad su 263. godine napali Goti, a uprkos obnovi, važnost grada kao trgovačkog centra je opadala zbog postepenog povlačenja luka zbog reke Küçük Menderes. U 614. godini nove ere, deo grada je uništen u zemljotresu.
Efes ruševine se nalaze 65,7 km od aerodroma Adnan Menderes i 17,9 km od luke Kušadasi.
U 2015. godini, UNESCO svetska baština je dodata. Tokom arheoloških iskopavanja 2022. godine otkriveni su prodavnice i komšiluk iz ranog bizantskog perioda, datirajući oko 7. veka nove ere.[8] Efes je postao najposećeniji muzej u Turskoj 2024. godine, privukavši 2.634.355 posetilaca.