Efes Anadolu se nalazi na zapadnoj obali, u današnjem Izmiru u opštini Selčuk, tri kilometra jugozapadno. To je bio antički Luvi grad. Grad je zadržao svoj značaj tokom perioda Ijonije i kasnije Rimskog perioda, počevši od Cilalnog kamenog doba, oko 6000. godine pre nove ere. U 10. veku pre n.e. osnovali su ga antički Arzavski glavni grad, a kolonisti iz Attike i Jonskih naroda.
Tokom klasične dobre, Efes je bio jedan od dvanaest gradova Ijonije. Nakon što su 129. godine pre n.e. prešao pod kontrolu Rimske Republike, razvijao se.
Godine 1994., Efes je uvršten na UNESCO Listu svetske baštine, a 2015. godine je proglašen za svetsku baštinu. Grad je poznat po Hramu Artemide koji je dovršen oko 550. godine pre n.e., a među mnogim drugim monumentalnim zgradama su i Biblioteka Celsus i stari teatar koji je započet za vreme klaudija II i završen u vreme Trajana (98-117 n.e.) i ima kapacitet od 25.000 gledalaca. Efes je bio jedan od sedam crkava Azije spomenutih u Knjiizi otkrivenja, a Jovanovo evanđelje možda je napisano ovde.
Grad je bio mesto nekoliko hrišćanskih koncila u 5. veku (vidi: Prvi efeski koncil). Grad su uništili Goti 263. godine, a iako je ponovo izgrađen, postepeno je izgubio značaj kao trgovački centar zbog postepene erozije zbog reke Küçük Menderes. Godine 614. n.e. pretrpeo je deo štete usled zemljotresa. Ruševine Efesa se nalaze na 65,7 km od aerodroma Adnan Menderes i 17,9 km od luke Kušadasi.
Godine 2015. godine, uključeno je na UNESCO Listu svetske baštine. Arheološki radovi 2022. godine otkrili su radnje i naselja iz ranobizantskog doba, 7. vek. Efes je bio najposećeniji muzej u Turskoj sa 2.634.355 posetilaca 2024. godine.